Najdraži dio karijere bio mu je onaj amaterski. Boksao je tristo četrnaest mečeva kao amater. Pobijedio je dvjesto devedeset pet puta, trinaest je puta izgubio, dok je šest mečeva završilo neriješenim rezultatom. Nisu uračunate borbe koje je pobijedio predajom protivnika bez borbe, kojih je bilo podosta.

Bio je visok 186 cm i boksao je u kontra gardu.

Počeo je boksati u srednjoj, a od 8. studenoga 1970. godine boksao je u poluteškoj kategoriji.

U osam godina i osam mjeseci (ožujak 1970. - prosinac 1978.) izgubio je samo jedan meč. Poražen je na bodove u meču koji, osim rezultatskog, nije imao drugog značaja.

Kao reprezentativac Jugoslavije u osamnaest je mečeva ostvario sedamnaest pobjeda.

Bio je juniorski prvak Hrvatske 1966. godine.

Bio je prvak Hrvatske 1967. i 1968. godine.

Osvojio je međunarodni turnir Olimpijske nade u Budimpešti 1967. godine.

Prvak Jugoslavije bio je osam puta (1967. - 1970. u srednjoj kategoriji, 1971. - 1974. u poluteškoj kategoriji).

Prvak Balkana bio je pet puta (u Varni 1970. godine u srednjoj kategoriji, u Titogradu 1971. godine , u Ankari 1972. godine, u Ateni 1973. godine i u Constanti 1974. godine u poluteškoj kategoriji).

Osvojio je međunarodni turnir Zlatna rukavica u Beogradu 1967. godine, nakon pobjede nad Bogoljubom Kahrimanom prekidom u prvoj rundi.

Na Olimpijskim igrama u Mexico Cityju 1968. godine osvojio je peto mjesto nakon što je u prvom meču pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca Marokanca Lahcena Ahidousa, te u sljedećem Nizozemca Jana van Ispelena na bodove. U četvrtfinalnom susretu izgubio je od Engleza Chrisa Finnegana na bodove, koji će osvojiti zlatnu medalju.

Na europskom prvenstvu u Bukureštu 1969. godine osvojio je srebrnu medalju. U prvom je meču pobijedio Nijemca Ewalda Yarmera jednoglasnom odlukom sudaca, zatim Poljaka Janusza Gortata na bodove. U polufinalnom dvoboju protivnik mu je bio Finac Reima Virtanen, kojeg je pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca. U finalu je izgubio od Rusa Vladimira Tarasenka iz Sovjetskog Saveza na bodove.

Osvojio je međunarodni turnir Zlatna rukavica u Beogradu 1969. godine, nakon pobjede nad Rusom Vladimirom Tarasenkom iz Sovjetskog Saveza jednoglasnom odlukom sudaca.

Postao je prvak Europe u Madridu 1971. godine. U prvoj borbi pobijedio je Velšanina Tonyja Robertsa jednoglasnom odlukom sudaca, zatim je pobijedio Ukrajinca Vladimira Meteleva iz Sovjetskog Saveza prekidom u drugoj rundi. U četvrtfinalnoj borbi pobijedio je Poljaka Janusza Gortata na bodove i u polufinalnom meču Rumunja Horsta Stumpa jednoglasnom odlukom sudaca. U finalu je pobijedio Nijemca Ottomara Sachsea jednoglasnom odlukom sudaca i postao prvi jugoslavenski boksač koji je osvojio zlatnu medalju na europskom prvenstvu.

Na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine osvojio je zlatnu medalju. U prvoj je borbi pobijedio Noureddina Amana Hassana iz Čada prekidom u drugoj rundi, zatim Mađara Imru Totha također prekidom u drugoj rundi. Argentinac Miguel Angel Cuello izgubio je meč bez borbe ne pojavivši se u ringu. U polufinalnom meču je pobijedio Poljaka Janusza Gortata jednoglasnom odlukom sudaca. U finalnoj borbi, nakon jednog brojanja u prvoj rundi, njemački je sudac Joachim Wolff tri puta brojao Kubancu Gilbertu Carillu u drugoj rundi, nakon čega je prekinuo meč. Tom je pobjedom postao prvi jugoslavenski boksač koji se okitio zlatnim odličjem na Olimpijskim igrama.

Obranio je titulu prvaka Europe u Beogradu 1973. godine. U prvoj borbi pobijedio je Škota Mikea Imriea nokautom u prvoj rundi, zatim Engleza Billyja Knighta prekidom u trećoj rundi, te u polufinalu Rusa Olega Korotayeva iz Sovjetskog Saveza prekidom u drugoj rundi. U finalnoj je borbi pobijedio Poljaka Janusza Gortata jednoglasnom odlukom sudaca.

Na prvom amaterskom prvenstvu svijeta, održanom u Havani 1974. godine, osvojio je najsjajnije odličje. U prvom je meču pobijedio Rumunja Constantina Dafinoiua na bodove. U četvrtfinalnoj borbi, pred petnaest tisuća gledatelja, protivnik mu je bio Kubanac Gilberto Carillo. U prvoj ga je rundi Kubanac rušio dva puta, nakon toga Mate njega jednom. U drugoj rundi Carillo se opet našao na podu. U trećoj rundi Mate je rušio protivnika još dva puta, nakon čega je pobijedio meč na bodove. Ovaj meč je proglašen najdramatičnijim mečem u povijesti svjetskih amaterskih prvenstava. U polufinalnoj borbi pobijedio je Nijemca Ottomara Sachsea jednoglasnom odlukom sudaca, dok je u drugom polufinalnom meču Rus Oleg Korotayev iz Sovjetskog Saveza pobijedio Amerikanca Leona Spinksa prekidom u trećoj rundi. U finalu je pobijedio Korotayeva prekidom u drugoj rundi i postao prvi svjetski prvak u povijesti amaterskog boksa poluteške kategorije.