O Mati
Rodio se u Splitu 16. studenoga 1948. godine. Nadimak mu je bio Teo.
Podrijetlom je bio iz Imotskog. S obitelji se doselio u Pulu kao desetogodišnjak.
Počeo je trenirati u pulskoj školi boksa, koja je otvorena u studenome 1964. godine, a vodili su je Aldo Banovac i Aldo Buršić.
BK “Pula” jedini je klub za koji je boksao.
Otac Mate, majka Mira i Mate
BK “Pula” 1968. godine
Uzor mu je bio otac Mate po kojem je dobio ime.
O navijačima, koji su uvijek bili uz njega : “Puno su mi značili. Imao sam ogroman osjećaj odgovornosti prema cijeloj naciji koja je navijala za mene.”
O emocijama u ringu : “Prvo trebaš pobijediti sebe, da bi mogao druge. Emocijama ne možeš otići daleko.”
Mate s ocem Matom
Mate na rukama navijača
Bio je ljubitelj poezije. Njegovi su omiljeni pjesnici bili : Marko Marulić, Ivan Gundulić, Ivan Mažuranić, Petar Preradović, Dobriša Cesarić, Antun Gustav Matoš, Silvije Strahimir Kranjčević, Tin Ujević.
“Ovdje, gdje se orli s vjetrovima bore...Moja kula strši na vrhuncu gore.”
Nekoliko izreka koje su mu bile misli vodilje u životu :
“Nulla dies sine linea” - Svaki dan treba nešto uraditi. Potrebna je svakodnevna vježba da bi se postigao uspjeh.
“Non multa, sed multum” - Ne mnogo različitih stvari, nego mnogo u jednoj stvari. Nije bitno učiniti mnogo stvari, nego malo ali dobro.
“Beatus ille qui procul negotiis, Ut prisca gens mortalium, Paterna rura bobus exercet suis, Solutus omni foenore! ” - Stretan je onaj koji daleko od javnih poslova, kao i njegov rod od postanka, svojim volovima obrađuje pradjedovsku zemlju, bez ikakva duga.
Njegova najdojmljivija izjava : “Kako ja mogu biti nacionalist, ako sam svjetski prvak?”
Sa suprugom Laurom oženio se 1975. godine, s kojom je dobio kćer Miru i sina Matka.
Diplomirao je na ekonomskom fakultetu u Rijeci 1976. godine.
Otvorio je kultni caffe bar “Mate” na pulskim Giardinima 1979. godine.
Pred kraj karijere kuglao je za pulsku ekipu KK “Zanatlija” i igrao nogomet za NK “Staklar” također iz Pule.
Oprostio se od boksa 1980. godine.
Najdraža titula
“Ona amaterskog prvaka svijeta. Do te titule sam najteže došao i zato mi je najdraža i najvrijednija.
Prvi prvak svijeta u povijesti amaterskog boksa.”
1984. godine je bio izbornik Jugoslavenske boksačke reprezentacije na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Na tim su Olimpijskim igrama ostvareni najbolji rezultati u povijesti. Jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce.
Živio je u Fažani pokraj Pule daleko od sportskog i javnog života.
Preminuo je u Puli 29. srpnja 2008. godine, gdje je i sahranjen 31. srpnja.
